Ja tu terkeljam, vi čitate...
Normalofobic
Sponzorirani oglasi
...
Blog
utorak, ožujak 20, 2007
Ljudi su psihofizička pojava koju nitko ne može do kraja shvatiti. Uvijek se nastojalo napraviti neku šprancu po kojoj ćemo analizirati ljudske geste, djela, riječi, ali zapravo ni jedna shema postavljena od nekog vrsnog psihologa ili psihijatra nije važeća, jer svatko je drugačiji, svi mi smo osobe kakve jesmo zbog prošlih događaja , iskustava i sjećanja, tako da ne možemo govoriti o općenitoj skupini, jer i u općenitoj skupini svaki pojedinac ima nijansu koja ga razlikuje od drugog čovjeka.

Ono standardno što pripisujemo svakom čovjeku jesu vrline, mane, manire... No sve te pojedinosti koje čine jednog pojedinca su samo subjektivan sud naspram mišljenja drugog pojedinca koji je isto tako pod povećalom ostalih. Tako ono što je kod jednog "mana", kod drugog to može biti vrlina i obratno... Netko će vam ljutnju uzeti kao manu, netko će ju opravdati prošlim događajima i neće ju svrstati u tu skupinu.. Sve je to relativno.

Ljudske mane su obično osobine čovjeka koje smetaju druge ljude. Svi ih imamo. Neki si ih ne žele priznati, misle  da su bez greške, neki priznaju samo one manje koje su možda i preopćenite i sa vremenomih je društvo prestalo gledati kao mane, neki si pak pripišu previše mana ili ne znaju što točno spada u njih pa u tu skupinu uguraju ono što treba i što ne treba...
Ponekad ljudi pod pojmom mana pripisuju neke stvari kojima nisu zadovoljni, za koje smatraju ako ih promjene da će oni biit bolje osobe, kao npr.da su razmaženi, da su lijeni, da puše... To su samo loše navike ponašanja, djelovanja.
Neki pak manama pripisuju stvari poput "prevelike iskrenosti" jer misle da s time povrijede druge ljude i da to nije dobro, a ne shvaćaju da ako se netko boji iskrenosti ili to nije ono što žele čuti, su upravo oni koji imaju manu. Ne znaju prihvatit tuđe mišljenje, savijet ili se barem dovoljno izgraditi kao ličnost da ih to ni najmanje ne dira.

Nekad mi se čini da ljudi ne znaju odrediti dubinu, odnosno srž mane... Ili barem onog što svi podrazumjevamo pod manama... Npr. kašnjenje... to nije mana. To je navika. Mana je što sam sebe ne možeš natjerati da prestaneš kasniti i postati općenito svijestan toga da kasniš. Većina "mana" koju si pripisujemo, ili većinom pripisujemo drugima nisu zapravo mane, nego poslijedica mana, a toga nismo ni svijesni.

Problem ovog društva je što je površno. To je mana. Površnost je nedovoljan rad na vlastitom sebi, koje rezultira da se svaka pojava, svaka općenito analizirana stvar na ovom svijetu većinom krivo shvati, jer se nikada ne ide u dovoljnu dubinu stvari. Tako su i mane, vrline i osobine nekog čovjeka postale krivo shvaćene.
Još jedna stvar koja rezultira ljudskom površnošću je konstantno primjećivanje tuđih nedostataka i zanemarivanje svojih. Znate one ljude koji stalno imaju nekakav pametan savijet za druge, a njihov vlastiti život je u totalnom rasulu? E to su površni ljudi.
Oni koji nisu površni rade na sebi, na svojim manama, na svojoj osobnosti i nemaju se vremena konstantno opterećivati drugim ljudima. Oni vide mane kod drugih ljudi, no to ih samo usmjerava da primjete na sebi istu osobinu i isprave ju. Isto tako primjećuju vrline drugih ljudi i rade na sebi da postignu da i oni postanu nositelj te vrline...

Ja nisam vrhunski znalac o manama i vrlinama. Sve je to, kao što rekoh već na početku teksta, samo subjektivna vizija pojedinca koja ima mane. Dalo bi se o ovome dopsta raspravljati...
normalofobic @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare